Desno-Lijevo,Istok-Zapad

Posted on Updated on

  istok-zapad-zene 

                                                              Dosadašnji svjetski sistemi

Tko to ima pravo određivati kakvo ustrojstvo/sistem treba imati neka država?
Da li, na primjer, gospodarstvo treba biti u rukama pojedinaca, ili same države, odnosno njenih povjerenika/elite?
I, zašto pojedina država mora imati samo jednu od tih opcija, kao neko obilježje njenog identiteta, i usmjerenosti tog društvenog djelovanja?

Dva su razloga zašto je to tako:
naime, jedan je razlog, da bi se lakše postigla unutrašnja kontrola društva, a time i manipulacija istoga (po izboru stvaranje i zadržavanje elita…).
A onaj drugi razlog je, postizanje dvije svjetske krajnosti, koje će onda imati tenziju, napetost, a ta se opet napeta energija može iskoristiti u nečijem interesu, da se onda na kraju obje opcije spoje u jedan – treći sistem. Jer zapravo, nikad se ni nije smjelo dijeliti na ova dva sistema.

U današnje vrijeme kada se svjetski sistemi potresaju i raspadaju, jasno je da je ta podjela zapravo dio iluzije, i to se vidi ponajprije po sličnom plodu oba sistema. Naime, i jedan i drugi, su pokazali svoj plod – zarobljenog,  opljačkanoga čovjeka. A sami sistemi najbolje su se razotkrili u “novom” licu EU, pseudo-komunističkom društvu sa pseudo-kapitalističkim mogućnostima (ovo su dosadašnja dva društvena uređenja, koja su odvojena od njihovih dosadašnjih pozitivnih sastavnica).
Ovaj treći sistem briše dosadašnji “društveni angažman” za pomoć potrebitima, onaj koji je vremenom otuđio ljude za isti takav “individualni angažman”, time sada ostavljajući “rupu” kroz koju se radi vjetrometina po samom društvu, ponajprije potrebitima.

U ovim sistemima pojedinac je mali, nebitan, i otuđen od države: svojih prava, informacija… odnosno od prave skrivene realnosti ovoga društva. On je otuđen i od informacija/istine, koja bi pokazala njegove realne lance za ropstvo, i oslobodila ga. Netransparentnost ovih svjetskih sistema, jasno pokazuje da mi “ne smijemo da znamo” što zaista stoji iza toga zastora, i po onom što nam javno prezentiraju jasno je da je sam korjen toga, sakriven, a samim tim i mračan.
Kada pogledamo način raspodjele financija i uopće vezivanje financija za pojedine poslove u društvu, možemo vidjeti da je taj način zlonamjerno manipuliran, i da je ova raspodjela usko povezana sa općom korupcijom u društvu. Mi danas npr., vidimo otpor sistema prema online školovanju, školovanju koje bi pokazlo mnoga radna mjesta – suvišnim. Vidimo dalje, s jedne strane velike financijske izdatke za sveučilišne profesore i nikakvu njihovu kontrolu, a istovremeno vidimo i tajnost znanstvenih radova kao i neslobodu u njihovoj izradi u okviru formalnog obrazovanja, ( izrada stvarnog znanstvenog rada, ne dakle prepričavanja tuđih znanstvenih radova).
Dalje, npr., mi vidimo da se državna birokracija uporno ne otpušta kao tehnološki višak, unatoč novoj tehnologiji koju država upotrebljava, dok je u firmama to svakodnevna situacija.
Tako je sa mnogim drugim, danas nepotrebnim službama, a koje država štiti.
Da li su zaista financije sistema nužno vezane za obavljanje nekog sistemskog i podsistemskog posla u državi ili društvu, odnosno posla u njihovoj interpretaciji te riječi?
Mi danas vidimo da upotreba kompjutora, čak nije skratila radno vrijeme, kako se svojevremeno govorilo. Možemo dakle postaviti pitanje:
Zbog čega država nije poslala birokratski višak doma, a ostavila im financijska primanja koja su imali na poslu, ili ta sredstva vratila društvenim financijama?
Ili zašto država nije tim sredstvima npr.,uvela besplatne dostave kroz cijeli njen teritorij, i time općenito obogatila društvo? Te dostave su danas osnovna potreba društva.
Zbog čega time brane državne pošte, odnosno državne firme, nauštrb pojedinaca i šireg društvenog interesa?
Dalje, zbog čega država i sistem nije ograničila/reducirala trgovinu, i njenu zaradu unutar njenih granica svela na minimum, (online narudžbe, besplatna dostava…) preko vlastitog centralnog angažmana sa najnužnijom provizijom i najnižom cijenom nabave u veletrgovini, i na taj način zaštitila i povećala opći standard društva?
Zašto zatvorenike ne angažiraju u humanom životu, sa radom na npr. farmama u napuštenim krajevima, radu na korist npr. dječjih domova, ili državne prodavaonice jeftine hrane za potrebito stanovništvo…?
Zašto ne radi npr., gradske voćnjake…malo dioničarske farme sa dobiti u proizvodima, pri gradovima?…
Da li je državama cilj bogata država/sistem, ili organizacija života ljudi unutar nje, radi njihovog općeg blagostanja?
I, zbog čega tako jednostavna i logična rješenja za jednostavniji zajednički život, nailaze na nebrojene otpore u svakom sistemu?

Dakle, iz svega nabrojenog možemo zaključiti:
Nije svrha državi/sistemu osloboditi ljude, niti joj je svrha da im organizira bolji život, koji je inače sasvim realno rješenje s obzirom na današnja dostignuća.
Što je dakle bio cilj dosadašnjih sistema?
On se danas “prepoznaje po djelima” u “naprednoj” simbiozi dosadašnja dva sistema, odnosno u danas realizirajućem, trećem sistemu.
Nestanak srednje klase, osiromašenje društva, manje prava za “malog čovjeka”, stvaranje elite, zakoni za skrivanje korupcije…
Dosadašnja srednja klasa (elitna zanimanja- odvjetnik, liječnik, bankar, političar…) služila su kao mamac za stvaranje privida naprednog društva (koje je trebalo biti daleko naprednije), i sa druge strane – za stvaranje mreže za porobljavanje ljudi. Preko ovih se taj proces lakše realizirao, a sada se ti isti smjenjuju novom tehnologijom, “strukturalnim promjenama”, i specifičnijom njihovom ulogom unutar specifične svrhe ovoga trećeg sistema.

Inače, ovi društveni sistemi sveukupno obuhvaćaju čovjeka sa namjerom njegove kontrole. Oni ga stavljaju u “ladicu” sa pečatom na njoj. U toj paukovoj mreži on je usmjeren što da radi, što da misli…U toj manipulativnoj mreži njegovi talenti također trpe. Njemu je dozvoljeno da uđe u jedan društveni “kanal”, i samim time mora ostaviti druge talente. Također, i za taj jedan talent, pitanje je da li će naći način da ga ispolji, ili kada ga nađe, da li će mu se dozvoliti slobodna kreacija/ispoljavanje sa tim talentom i po kojim uvjetima. Sve mora biti kontrolirano od sistema. A naši talenti su bogatstva, čija se realizacija prečesto ne dopušta, jer bogatstvo u društvu, mora biti od sistema kontrolirano društveno bogatstvo.
(Ipak, imali jedan ili deset talenata, nama ovi sistemi neće moći biti opravdanje što nismo radili sa onim što nam je Bog dao, našim talentima. Sistemi kontra talenata mogu biti olakšavajuća okolnost za sud, ali ne i opravdanje za naše nekorištenje talenata.
Talenti su nam dani kao kreativnim, slobodnim ljudima…Oni su naše igračke dane od Oca. I kada nemamo slobode da ih ispoljimo, mi smo omeđeni u našoj samorealizaciji, u spoznaji sebe, druženju sa sobom, ljubljenju sebe…ograničeni smo u spoznaji našega identiteta. A s tim mi smo ograničeni i za ispoljavanje toga života ka vani.)

Kada se dakle, sve skupa pogleda, mi možemo konačno i zaključiti: Osnovni cilj i svrha oba dosadašnja svjetska sistema, a koji se sada jasno manifestira u trećem sistemu, je – porobljavanje čovjeka. Spriječiti prvo financijski, a s tim i preko toga, intelektualni, tehnološki…opći, razvoj čovjeka.
                                                        Treći svjetski sistem

Danas dakle, kada su se svjetski sistemi protresli i pokazali svoje pravo lice, pokazuje se potreba za novim sistemom.
I svjetski manipulatori su požurili, da u tom periodu opće zbunjenosti, i još nepotpune probuđenosti uzrokovane ovim “zemljotresom”, nama proture taj “novi” treći sistem.
Kao što sam rekla ova prethodna dva sistema stvarala su napetost svojom lažnom podjelom i težila su da se spoje u jedan sistem. Sada se ovo ujedinjavanje predstavlja svijetu kao jedna spasonosna ideja, koja će predvođena “svemogućim” svjetskim liderima, napokon široko zaživjeti. Mada je ova predstava tek počela u javnosti pokazivati svoje djelovanje, ona je zapravo bila podmetnuta u korjenu oba svjetska dosadašnja sistema.

Ovaj treći sistem je zamišljen kao globalni sistem, i da bi on uspio za to je bilo potrebno oba dosadašnja sistema pokazati propalim.
On je do sada u natuknicama pokazao svoje lice, ali sada se sve više otkriva kroz svoje sve-djelovanje, i mi vidimo da on korjenito i globalno zahvaća robovanje čovjeka počevši od čovjekovog vanjskog djelovanja i njegovih društava, pa sve do njegove nutrine, samoga čovjekovog identiteta.

Ovaj treći sistem, sada odbacuje suvišne krakove. One koji su bili dijelovi dosadašnjih sistema, i služili za uspješno promicanje namjera realizacije trećeg sistema. Za njega su to sada nepotrebne ideje, time i nepotrebna djelovanja, koja su do sada bila nužna da zadovolje humane apetite dijelova društava, a sve u cilju prevare. I ti suvišni dijelovi se sada u ovoj novoj svrsi trećeg sistema, porobljavanja društva, pokazuju sasvim suvišni.

Tako smo danas svjedoci:
1.Umiranja raznih -izama
Raznih ideologija, društvenih uređenja…koji su do sada njihovom manipulativnom interpretacijom bili “priljepljeni” uz čovjekov identitet, “dižući” tako ljudski ego, preko njegovog ponosa na pripadnost ovim -izmima, u lažni jedan nerealan svijet, čineći ga tako nezaštićenim i žrtvom. A na taj način kontrolirajući pozitivne aspekte ovih -izama, koji su kako sam rekla i napravljeni sa svim ovim da budu kao zamka za dobronamjerne.

2.Stapanja različitih do sada nespojivih religija (ekumena)
Religijski fanatizam i financijski putovi unutar religija, su njegovani kao načini dosadašnjeg razdvajanja ovih religija, kao i kontroliranja mogućnosti dosadašnjeg stapanja pozitivnih tekovina ovih religija.

3.Relativiziranja spolnosti (“ujedinjenja” suprotnosti)
Dosadašnji muško-ženske tenzije su njegovane kao jedan od načina podjele društva radi lakše kontrole, i njihove “ravnopravnosti” pogurane od manipulatora i realizirane iz manipulativnih motivacija

4.Gubljenja nacionalnog identiteta
Regionalizam, stvaranje federacije, centralizacija, zabrana spominjanja imena država u EU parlamentu, umjetne migracije stanovništva…Sve je sa ciljem gubljenja nacionalnog identiteta, a time i prebacivanje veće vlasti u ruke manipulatora. Nacionalizam, kao i spominjani -izmi, također je manipulativno interpretiran, isprljan ponosom nacija i time stvaranjem međunacionalnih tenzija, a sve skupa je bilo u cilju podjele društva u cilju potihog partikularnog prebacivanja vlasti u ruke manipulatora, u cilju pripreme za veliku vlast trećeg sistema.
Ovo spajanje dosadašnja dva sistema, u ovaj sadašnji treći, je opet opaka interpretacija svjetskih manipulatora vođenih mračnim silama, odnosno, nova laž. I ovaj treći sistem će sada imati jasniji lažni identitet, ali i “jače argumente” da se u njega uđe, nego što su to do sada ovi sistemi imali.
Biblija za njega kaže da će Bog dati onima koji ne vjeruju (u Njega) “djelotvornu zabludu”. Dakle kroz ovaj treći sistem, dopustit će se toliko djelotvorna zabluda, da bi i one koji su vjerni Bogu zavarali, da ih sam Bog ne čuva.
Ovaj treći sistem će ostvariti na “svoj način” onu ispravnu i iskonsku želju čovjeka, za jednom vjerom, jednim narodom,… ravnopravnosti spolova…želju za mirom. O tom miru trećeg sistema, Biblija kaže: da će svi veličati taj mir i govoriti “Mir, mir. A mira neće biti”. Odnosno unutarnji mir života u istini, oni koji su na ovome putu, nikada neće upoznati.
Ovo će biti “široki put”, i mnogi će ga prihvatiti. On će biti prilagođen mnogima, širok za mnoge, ali on nikada neće moći prihvatiti one sa istinom. Dapače, ovaj sistem će progoniti ljude istine. One iste koji će prepoznati prirodu, lice, namjeru i cilj, ovoga trećega puta. I koji će odlučiti zadržati svoj istiniti stav.
                                                                   Što danas…

Biblija kaže za zalutalu kćer (možemo ovo tumačiti šire, kao ljude sklone vjeri, dobru, pravednosti…, a koji su napravili neke pogrešne korake i upali u zamke):

“Vrati se putem kojim si prošla (u ropstvo) izgnana kćeri…”
Danas se po svijetu čuje ovaj glas, i mi vidimo pokrete npr. vraćanja prirodi: zdravoj hrani, prirodnim materijalima za gradnju, životu uopće u prirodi, širenju do sada skrivenih znanja,…
Biblija dalje kaže da “jedno valja činiti, a drugo ne propustiti”. Odnosno, dobro je vratiti se prirodi, ali ono što treba činiti je: da se vratimo svom istinskom identitetu.
Dakle, ono na što smo do sada, sasvim ili u dobrom dijelu, zaboravili i time izgubili, kada smo upali u “slobodnim” društvima u ova ropstva. I sada je krajnje vrijeme da mu se vratimo.
Dakle, dobro razmotriti svoje putove, pronaći sebe, upoznati svoju suštinu…pa ćemo lako stati na pravi put, naći i doći na svoj cilj.
Sa druge strane, ako zaista ne obratimo pažnju na sebe, na svoje vrijednosti koje nas vode kroz život, svoje svjetlo…može se lako desiti da ono što smatramo novom slobodom, nadalje se pokaže samo kao jedan novi put ropstva, mnogo dubljeg ropstva, odnosno kao dio onoga trećeg sistema.
Naime, on imitira slobodu i to će i više činiti, na mnogo inventivnije načine, nego je to do sada činio. Upravo da bi ti “probuđeni” ljudi, probuđeni dakle preko potresa prva dva sistema, upali još dublje u njegovu mrežu. Već danas mi možemo vidjeti “nove stvari”, “nove slobode”, koje su strogo uvjetovane prvenstveno velikim financijama (koje se, jasno, moraju vaditi iz sistema – a s tim dakle i sam biti u sistemu), kako “konkuriraju” onome čemu se sam sistem do sada protivio, kao izrazima slobode društva, a ti dosadašnji “izrazi slobode društva” za razliku od ovih novih ponuda nisu bili uvjetovani financijama.

Danas se, na suprotnoj strani trećeg sistema, odvijaju ozbiljne aktivnosti koje su “van sistema”: nalaze se novi putevi, stvaraju novi putevi…I to je jedna kreativna sila i vizija koja se već ozbiljno odvojila i ima svoj poseban i prepoznatljiv identitet. Mi bi već ozbiljno trebali prepoznavati i otkrivati u tom pravcu korake za sebe.
S druge strane, ljudi sistema će sve otvorenije trebati ulaziti u korupciju, odnosno njihovu inicijaciju za ovaj treći – đavolski sistem. A premještanje sa jednog puta na drugi je sve otežanije, i za neke već nemoguće.

Ključna riječ sada, za prepoznati vlastito stanje ili stanje nekoga pojedinca, s obzirom na ovaj treći put, jeste riječ “sistem”, u smislu ovih svjetskih sistema.
Koliko se teži izaći iz njega, koliko je netko zadovoljan njime, koliko se oslanja na sistem, da li su mu temelji u sistemu (financijski – osnovne financije, identitet -oslanjanje na titule sistema…), koliko čini da izađe iz njega, koliko je ovisan o njemu na bilo koji način, koliko traži put za izlazak, koliko se angažira za pronalaženje puteva slobode pojedinačno i u društvima sa sličnim težnjama… Sve je to dakle pokazatelj stanja koje će pojedinca betonirati u ovaj treći sistem ili ga odlijepiti od njega.
Koliko mi možemo pomoći u osvješćivanju nekoga, i koliko trebamo pomagati takvima, ovisno je o tome koliko sami procijenimo stanje tog pojedinca s obzirom na sve nabrojeno, odnosno stanje njegovog duha s obzirom na ovaj novi treći sistem, kao i stanje naše snage za takav ulog.
Ropski odnos biblijskoga Staroga Zavjeta, npr. odnos faraon-rob, je bio neumoljiv odnos. I danas, sa ovolikim civilizacijskim odmakom, mi ne možemo baš sasvim shvatiti koliko neumoljiv.
Ali taj odnos je bio daleko fleksibilniji, nego što će to biti sistem “novoga faraona”, odnosno autoritarne strukture koja dolazi kroz spomenuti treći sistem.
Faraon Staroga Zavjeta se predstavljao kao sin boga, dakle kao bog. A s tim, i njegov autoritet je bio neupitan, odnosno nitko na zemlji mu se nije mogao suprostaviti, na toj dakle razini boga. Ali faraon je bio čovjek i imao svoje slobode odabira. Tako, u vrijeme starog faraona, sve je to bilo još nalik ljudskom. Stari Zavjet je samo blijeda slika stvari koje su nam dane na pouku za danas.
Ovaj treći sistem, koji dakle sada đavo sa svjetskim manipulatorima gradi, je daleko gori ropski sistem, nego onaj faraonov. I najveći njegovi robovi, bit će zapravo oni na pozicijama autoriteta. Oni će sa spoznajom, biti u ropstvu đavlu.                                                                                                                                                                                                        U ovom novom sistemu današnjeg “faraona” (sina boga), trećem sistemu, umoljivosti (milosti) dakle nema, ne postoji.

Sada je još vrijeme izlaska iz dosadašnjih palih sistema, kao u Starom Zavjetu kada su Izraelci izlazili iz egipatskog ropstva. Prvi koraci su već napravljeni, i već se ozbiljno odijelio ovaj narod, ali to još traje. Još uvijek se polazi na put izlaska.
A novi faraon će, kako Biblija kaže, u svoju sudbinu povesti one koji staju uz njega. On će ih napraviti, sa svojim zakonima, zadacima, organizacijom društva, ideologijom… “na sliku svoga oca” – đavla. Oni će zato primiti njegov pečat, kao znak potpune pripadnosti, i za baštinu njegove vječne sudbine – prokletstva, odnosno “druge smrti”.

Mi dakle, odavno znamo kakva je po Bibliji sudbina onih koji prime ovaj pečat.
Ono što možda ne znamo je, da ta sudbina nije bila namjenjena za ljude, nego za pale anđele. I mi sa razlogom ne možemo shvatiti kako čovjek može završiti na tako groznom mjestu. Dapače kako uopće može postojati takvo mjesto. Nitko, da je svjestan istinitosti postojanja pakla i njegove veze sa trećim sistemom, ne bi svjesno birao ovaj sistem.
Ali, nevjera je razlog zašto mnogi tamo idu.

Biblija govori o jednom čovjeku, kojega uopće ne bi nazvali “dobrim”. Govori o jednom bogatašu i vrlo siromašnom i potrebitom Lazaru, kojemu prvi dok su tako bili na zemlji, ni najmanje nije htio pomoći.Ovaj bogataš je završio u paklu, a Lazar u raju.
I jednom prilikom bogataš moli Lazara da Lazar ode na zemlju upozoriti druge ljude na njegovu fatalnu grešku, da ne bi slučajno i oni završili u paklu, gdje je i on. Takvom dakle čovjeku, tom bogatašu, nije stalo da drugi ljudi nastradaju kao on. Dapače.
To je tako daleko od onoga što đavo radi. On se naime svojski trudi da što više ljudi završi u paklu.
Ova biblijska priča pokazuje da pakao nije napravljen za ljude, da ljudi ne razumiju dubinu i razlog postojanja takve kazne, i teško u to vjeruju.
Ali stvarnost pakla ne ovisi o našemu razumijevanju njega.
Pakao je stvaran. I stvarna je mogućnost njegovog izbora.

Pakao je dakle napravljen kao način kažnjavanja palih anđela, onih koji su dobro znali istinu i okrenuli joj leđa. I pošto su sve dobro znali, njima nema opraštanja. Pakao je njima adekvatna kazna. Oni su neprijatelji Bogu, i oni mrze ljude, one koji su stvoreni na Božju sliku, sinove Božje. Đavo je pokušao prevariti Isusa, Sina Božjega, i to mu nije uspjelo, a preko Isusa on bi dobio sve nas. Kako mu to nije uspjelo, sada je njegova bitka nastavljena pojedinačno sa svakim od nas, jer svi mi kroz Isusa Krista imamo pristup Bogu, i time spasenje od ropstva đavlu odnosno našega dužništva preko osobnih grijeha tom mračnom svijetu odvojenom od Božje milosti, gdje đavo ima vlast. Đavo je bio ljubomoran na čovjeka, na njegov autoritet koji mu je Bog dao nad zemljom, na njegovu moć koju ima kao Božje dijete.
I upravo to će ovaj treći sistem, potpuno oduzeti od čovjeka, a samoga čovjeka pretvoriti u samom identitetu, iz subjekta u objekt, odnosno uzeti će čovjeku tu Božju sliku iz njega samoga (duh, dušu), i pretvoriti ga u mrtvu stvar.

Ova dakle zabluda, ovaj treći sistem, je djelotvorna zabluda, koju Bog šalje onima koji nisu vjerovali. I ignorirajući put spasenja, upozorenje za spasenje, ignorirajući svoj identitet u Bogu… ulazeći u treći sistem, oni će sami sebe osuditi.
Da ponovim: ovaj treći sistem je toliko djelotvorna zabluda, da bi zavela i one koji istinski vjeruju Bogu da uđu u njega. Ali Bog ih čuva.
Zato Biblija kaže da se u vjerskim stvarima ne oslanjamo samo na vlastiti razum, nego na vjeru, koju Bog daje.

                                                     

                                         Pravi put, danas

Kako sam rekla, paralelno sa ovim svjetskim trećim sistemom, danas se, iz pada dva dosadašnja sistema, odvaja i onaj Pravi put. Njegovi principi su biblijski principi, i on skuplja sve dobro iz svijeta i crkve.
On zapravo skuplja sve ono svoje iz njih. “Sve dobro dolazi od Boga.”. Treći svjetski sistem, zapravo imitira ovaj pravi put.
Na ovom putu: ujedinjuju se narodi; muško-ženski odnosi se također ujedinjuju u duhu; on uzima iz različitih religija svoje, one koji su čuvali njegove vrijednosti, i vodi ih dalje do potpunog upoznavanja sebe samoga. Naime, ovaj put je put na kojem prepoznajemo lice onoga: “Ja sam Put, Istina i Život.”

Prvi val sabiranja ova dva puta danas, ovoga pravoga i onoga trećeg svjetskoga sistema, je već prošao. I on je rasčistio maglu koju je radila mješavina ova dva puta u svjetskim dosadašnjim sistemima. Rasčistio je maglu koja je nastala i kao posljedica pada ova dva sistema. On je dakle već, u globalu, odijelio “žito od kukolja”.
Svaki put započinje prvim korakom, tako danas, mi moćemo vidjeti koji je to korak za nas ponaosob, kao i za određena društva.
Gledajući velike organizacije i religije, mi već sada možemo vidjeti jasno kuda se one kreću, i zamašajem koji sada rade u svom pravcu po izboru, sve i da hoće u skoroj budućnosti, bit će nemoguće zaustaviti, okrenuti i dohvatiti onaj drugi put. Razlika među njima, bit će sve veća.

Faraon nikako nije htio pustiti Izraelce iz Egipta na Mojsijevo traženje, pa je Bog poslao velika prokletstva na njega i Egipatski narod. Ipak, u nekoj točci bio je spreman na kompromisno rješenje: dopustio je da narod ode bez djece; pa onda opet, pustio je narod bez stoke… Mojsije nije te uslove htio prihvatiti, njegov stav je bio: “ni papka ti neću ostaviti” (u Egiptu- ropstvu). Dakle, nije ostavio ništa što je bilo pod autoritetom Božjeg naroda u Egiptu, u ropstvu. Dapače, na kraju su svi Izraelci izašli, i dobili su sve što su tražili, pa čak i preko toga.
Tako i mi danas, dok izlazimo, ovu okrutnost faraona još uvijek osijećamo na vlastitoj koži: ucjenjuju nas djecom, financijama…ali koliko god “Egipćani” tlače Božji narod, njima samima je sve gore. Ipak, mi već odlazimo u svoje slobode, već imamo prve pobjede, prve heroje, prva rješenja… Oni pak ulaze u dublje ropstvo, i smrt.

Ovo sve do sada su bile i porođajne muke koje su morale iznjedriti ovaj pravedni put. Dosadašnji svjetski sistemi su morali izbljuvati ono što su prigrabili sebi – Božje ljude. Oni nisu bili hrana za njih, i za njih su oni bili – neprobavljivi.
Fatalni udar za njihov pad je napravio sam Bog, ali Božji ljudi u njima su uložili svoj trud da i sami u njemu naprave poderotine, u odnosu na svoju snagu.

I dok svjetski, treći sistem, drži da “Tko nije za nas, taj je protiv nas”, ovaj Božji, pravi put, drži “Tko nije protiv nas, taj je za nas.”.
Ipak, kroz hod u jednom smjeru, posljedica će biti da će se taj stav učvrstiti.
                                 Principi slobode Pravoga puta:

1.Svećenička uloga: širenje znanja o Božjem identitetu, i osobnom identitetu kao Božjem djetetu – to je osnovno znanje koje treba učiti, odnosno dovesti narod u spoznaju za savez sa Bogom.
Također, svi trebaju znati da smo svi pozvani da budemo “svećenici Božji, sveti puk, narod određen za Božju svojinu.”

2.Učenje o autoritetu – posjedovanje autoriteta nad zemljom: mi smo svi vlasnici zemlje, a ne robovi na njoj. I time je naš život osiguran i naša sloboda omogućena: hrana, odijelo, voda i energija, su zagarantirane stvari. Upozoravati na različita duhovna doba pojedinca, na duhovnu “malodobnost”, i duhovnu punoljetnost odnosno “pun autoritet u Bogu”. S ljubavi hraniti malodobne istinskim učenjem za “punu dob”.

3.Kada radimo društveno uređenje, organizaciju društva, onda se princip ovoga uređenja treba slagati sa biblijskim principom “Kako na nebu, tako i na zemlji.”

4.Odnos prema imovini ne bi smio biti način našega vrednovanja, odnosno “ponos zbog imetka” ne bi smio biti prihvatljiv. Ne dakle “imati”, nego “biti”, a “imati” u službi “biti”, odnosno svatko teži da ima onoliko koliko mu treba, a to onda uvijek može duhovno nositi, pokriti, a ne da imanje nosi njega samoga. Bogati smo koliko jesmo, ne koliko imamo. Također, stvarati društvenu atmosferu za zajedništvo i dijeljenje.

5.Raditi na uvjetima za razvijanje društvenih odnosa – obiteljskih, prijateljskih… Otuđenost kao posljedicu svjetskih sistema, dakle izliječiti, iskorijeniti…
Razvijati osjetljivost ka bližnjemu; osjetljivost na etiku; pravednu društvenu mjeru; učiti nositi breme jedni drugih; činiti drugoga većim od sebe; učiti zahvalnost; požrtvovnost; dijeljenje dobara; odgovornost prema nemoćnima, slabima; stvoriti atmosferu pojedinačne i društvene kreativnosti i samorealizacije kroz talente; spajati generacije u duhu; istinskim učenjem vraćati “srce otaca djeci, i srce djece očevima”; naučiti dijeliti brige da se stvori prostor za ljubav; njegovati ljudske iskrene odnose kroz istinske identitete i tako stvoriti duboko samorealizirajuće veze (“Čovjek oštri jedan drugoga”, “Bolji je šamar prijatelja, nego poljubac neprijatelja”…)…

5.Ravnopravnost i jednakost pojedinaca shvatiti u stvarnom značenju: nismo jednaki, niti imamo jednaka prava. To sve ovisi o našim predispozicijama, stupnju razvijenosti, našem potencijalu, talentima…Ali svi trebamo biti uvaženi, poštivani, podržani u dobrom trudu… A naša vrijednost se dakle ne očituje u onome što radimo ili imamo, nego u onome što mi jesmo u svom identitetu. Iz toga, sa pravim odnosom, nastaje u ovakvom okruženji i ono drugo bogatstvo. Spolovi, nacionalnosti, generacije – sve napetosti i netrpeljivosti među ovim podjelama, nestati će u duhu, čije prisustvo je omogućeno istinitim učenjem, i našim vanjskim samorealizirajućim djelovanjem.

6.Uvažavanje talenata i Božjeg autoriteta, danog kroz ljude, za organizaciju društva, je osnova ispravnog funkcioniranja društva, i ostvarenja njegovog punog potencijala: duhovnog i materijalnog bogatstva, odnosno blagostanja. Za našu samorealizaciju (duhovni razvoj; razvoj talenata; materijalna ostvarenja koja su u skladu sa našim potrebama i talentima, odnosno našim potencijalima…), i realizaciju društvenih potencijala, mi smo odgovorni Bogu. Odgovorni smo da razvijemo dakle te svoje stvari, ali odgovorni smo i da ne smetamo i podržavamo razvijanje tih stvari kod drugih, odnosno u društvu. Nerad dakle izolirati, odnositi se prema njemu kao nečem što kvari pojedinca i društvo, ali ne zbog nerada odbaciti i samoga pojedinca od ovoga društvenog sistema/puta. Također stvarati sveukupnu atmosferu društva koja podržava rad, a što skupa sa svim principima društva, stvara atmosferu punu života, koji onda izaziva ono Božje u nama po čemu smo, između ostalog, “slični Bogu”. Atmosferu života koja onda podržava i nosi, motivira i izaziva…pojedinca i društvo, na samorealizaciju kroz rad, i u konačnici realizira biblijsko obećanje: “život u punini”.

7.Ovo je vrijeme kada ono biblijsko obećanje “Više neće brat bratu govoriti, nego duh duhu…” se počinje realizirati u većoj mjeri, nego ikada do sada, i ono će se sve više manifestirati do potpunosti, na ovome pravom putu. (“Pravednikova je staza sve svjetlija, do potpunog dana.”). To je sada, dakle, još proces, i dok on traje, treba one sa najvećim duhovnim autoritetom pustiti naprijed. Sa strahom Božjim se odnositi prema ovoj stvari, i sa svijesti da će oni koji su naprijed, biti strože suđeni. S druge strane, ove istaknute ljude duhovnog autoriteta treba štititi onako kako smo pozvani, svako ponaosob, jer su oni duhovno istureni i više pod pritiscima nego drugi, a posljedice njihove greške mogu pasti na cijelo društvo pa i na nas. I ako zaista ne znamo put za izbjeći te posljedice, mi svojim angažmanom u zaštiti ovih istaknutih pojedinaca, štitimo sebe a time i društvo. Treba ovdje imati na umu da na ovome pravom putu danas, mi alternativnih putova više nemamo. Sve što imamo, sve više donosimo tu, na njega. Ili, propadamo na dva puta.
Također, ne bi smjeli ogorčavati ove autoritete: biti tvrdi na slušanje. Jer, oni imaju dioništvo u očinskom duhu nad nama i oni nas nose u tom autoritetu, i mi bi trebali paziti na sebe, da im olakšamo zadaću.
Također, ovi autoriteti u društvu, trebaju biti svjesni da služba vodstva koju imaju, ne čini nikoga Vođom. Vođa (glava crkvi) je Jedan. I, kao što je Isus svojevremeno prišao Ivanu krstitelju da ga ovaj krsti, i Ivan priznao svoj duhovnu zadaću od toga trena: da se on (Ivan) treba smanjivati u duhovnom autoritetu (koji je tada bio najveći na zemlji), dok se Isus treba uzvisivati u svom duhovnom autoritetu (koji je imao potencijal da bude veći od onoga koji je Ivan imao).
Tako je i sa autoritetima o kojima govorim u ovoj točci. Naime, njihova uloga je predanje autoriteta na svakoga ponaosob, urastanjem/odrastanjem ovih u svoj dio u duhovnom autoritetu, uz dakle, provjerenu hranu od onih prvih autoriteta (nauku), i time vremenom spuštati svoj autoritet na onaj kojega kao pojedinci, individue (kao svi drugi dakle), stvorene od Boga imaju.

                                                                                                                              xxx

Za kraj da još napišem i ovo:
Moguće je postaviti pitanje: zašto je na početku ovdje riječ o samo dva dosadašnja svjetska sistema? Gdje su drugi svjetski sistemi, što je sa njima? Oni još nisu pali?
Zapravo, riječ je o kršćanstvu, vjeri. Postoji jedan biblijski blagoslov: “Bit ćeš glava, a ne rep”. Po zapadnoj /kršćanskoj civilizaciji se ravnaju i ostali, u svojoj mjeri. I padom ova dva sistema, pali su i ostali. Možda ne kao ova dva, ali uzimajući od njih, sada nakon pada, ovi su sada truli iznutra, nemaju snage kao do sada. Oni su uzimali od zapada “kao repovi”, jer su to bila poganska društva sa tragovima kršćanstva, odnosno zapadnog utjecaja – opće kršćanske kulture (kako njenog dobrog tako i lošeg). Ovako truli, sada su i oni spremni za treći sistem, ili neku svoju verziju istoga.
Kako god, za nas je važno znati da za zaštitu Božjih ljudi, oni tu snagu nemaju.
Božji blagoslov u razumijevanju i Njegovom prepoznavanju ovih riječi.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.